Higher than Hope...
nedjelja, 28.10.2007.
Mrtvi ljubavnici...
Ponekad poželim
da ništa od svega toga
nije se dogodilo..
poželim da ti si samo san..
lijep poput pupoljka ruže
i nestašan poput leptira
na laticama...
No tvoj je osmijeh tako blizu mene..
oko mene..u meni...
ispunjava me radošću i suzama..
što postojiš...
Zaboravit ću te možda jednom..
kada drugi glas anđela dopre do mene
sa neba...
tako tih i spokojan..mio...
Sklapam oči i nestajem u san...
tvoj me glas doziva...kroz tamu i hladnoću..
no nazirem svjetlost...
tako žarku i toplu..poput vatre što bukti na horizontu...
Nazirem tebe...tvoj obris...
vidim tvoju ruku kako mi maše..
i kosu kako vijori na vjetru...
I smiješiš se...
čujem te...
Potrčim da dostignem te brže...
ti potrčiš prema meni...
uhvatiš me u svoje naručje..
uhvatiš me čvrsto..čvrsto...
uzdigneš me i zavrtiš...
nasmiješ se i poljubiš me u obraz...
Zaplačem..od sreće što napokon vidim te...
i zagrlim te ponovno...
i ponovno..
''Anđele..ne želim da ikada više napustiš me...
obećaj mi da ćeš ostati kraj mene...
obećaj..''
''Volim te..Ana...''
Ne želim više biti puka sjena svojeg bića..
jadna crna sjena nadvijena nad svojim mrtvim tijelom
koji vapi za ljubavlju...
tvojom ljubavlju budalo mala...
Noćima moji su te krikovi dozivali
i moje suze tražile oprost...
no okrenuo si se..
hladnokrvo i bezosjećajno..
poput jelena što ponosno okreće svoja pleća i
trči u divljinu...
Zaista ne želim više biti samo svoja sjena..
želim živjeti...kraj tebe ljubavi..
Ali ako ti moju ljubav ne želiš
ona neće tebi doći..
no onda ne očekuj da ti se vrati kad
budeš sam u mraku
u iščekivanju...
kao što ja sam...
uvijek bila...
Ne očekuj me...
Zaboravi me...
I tako zagrljeni..volim te..
i voliš me...
i zagrljeni..
I suze nikako da prestanu teći...
nikako da smirim se...
A oko nas...
svjetlost...vatra ...
i mi...na tratini punoj cvijeća...
ti...sa plavom kosom raspuštenom na ramenima
i osmijehom u plavim očima..
ja...vjetar se nestašno poigrava mojim kovrčama...
suze u mojim plavim očima...
drhtaj u tijelu..u rukama...
krik ljubavi u srcu i snaga u plućima...
samo ljubav za izreći...samo ljubav za podati...
ljubav za nas...
Svijet je nestao...
svo je sivilo i patnja te tmurne tvorevine uništena..
a ti i ja smo daleko..
u mojim snovima...
tamo gdje je sudbina da ljubiš moje usne
i govoriš da voliš me..
Gdje ljutiš se na mene da predobra sam...
i tjeraš me da naljutim se na tebe...
I u smijehu lupim te lagano i naljutim se..
A ti se slatko nasmiješ i poljubiš me...
Tamo..
pokraj vječne vatre ljubavi...
tratina i stabala oko nas...
negdje u daljini tama..ali nas svjetlost obasjava...
Vječna svjetlost ljubavi...svjetlost za nas..
Koliko će još gorjeti baklja..zapitam se..
i kao da je bez toga nemoguće završiti san...
Vatra odjednom bukne jače...
jače...
i ti se okreneš u mahu...zagrliš me jače..
''Neboj se malena moja...ja sam tu..''
I zakopim oči i zagrlim te jače...i tiho šapnem...
''Volim te...''
Zatim..tvoj stisak popusti..
osjetim kako tvoje tijelo gori..
beživotno..mrtvo...
pada...
kao da nikada osmijeh nije bio na tome licu...
tako spokojan...
sada..
ništa..
Samo lice...
nema osmijeha..ni boli..ni suza...
nema te...
Stojim...još uvijek uplakana...
nad tvojim beživotnim tijelom..
stojim...
I ne želim još jednom zaplakati...
kažem..
''Ljubavi....?''
No ne odgovaraš...
tvoje usne stoje mirno...ne pomiču se..
mrtve..
Odjednom...
zaplačem i ja ponovno...
kleknem pored tijela tvoga lijepog..beživotnog...
maknem ti kosu sa lica...
uplakana ...drhčući....
Uhvatim te objema rukama za dlanove
i položim na pleća...
tako mrtve...
hladne..
ruke...
teške..
i mrtve...
Zaklopim ti oči...plave..
biserne...moje najdraže...
Zaklopim to svjetlo u mojim tamnim noćima...
Pogledam te još jednom..
tako spokojnog i mirnog..
u snu...
mrtvog...
Sagnem se..
i poljubim te posljednji put...
''Zbogom anđele...''
I od tuge...umrem kraj tebe...
Od tada vijekovi su prošli...
kiša i snijeg padali po nama...
a mi nedirnuti...
spokojni..mrtvi ljubavnici...
nedjelja, 21.10.2007.
Stranger to Love...
Look through the window..
look to the sky...
tell what do you see...
Are there only stars...
and the moon.
or you see something else..
a shining star..for you...
I believe..
everytime a soul dies...
a star lights up in the sky...
a shining light to keep the living ones alive...
Look to the South...
up..and up in the sky...
there where it all seems to begin..
there's a light...
a young one...
Up in the sky..
where we used to admire the stars...
now lies my star...
that shines only for you..
my love..
to guard you and keep you warm
when the cold winter night come along..
to keep you company and to be a friend
when a lonely moment recalls a memory of me..
But you won't even know I'm there...
so far away...
just to be there...
I gave you my heart...
my soul..
my spirit...
now..all that remains..
it's a lonely memory of you..and me..
in love...
Look up..to the sky..
every drop of rain that falls on your face
it is me...
dying to touch you again..
to kiss your lips...
Imagine..that..
every drop of rain that falls on your lips is my kiss..
and every cold drop a touch..
And the snow...
in the winter...
the favourite season of mine..
the snow is my tear...
so cold..pure..and sensitive...
every tear is for you...
my love...
No other I shall love..
until you put my star down..
and keep me near your beautiful heart..
I miss you angel..
miss you so much..
petak, 12.10.2007.
Valse De L'Adieu
Ćutim često
tvoje misli
u mojoj glavi...
ljubav oko mene...
i vjetar u kosi..
sloboda u plućima
i glazba u srcu..
Ćutim tebe..
tvoje snažne ruke oko mene...
tvoji poljupci na mome hladnom obrazu...
tvoji topli prsti na mojim promrzlim dlanovima...
Probudim se...
ah..bio je to samo san...
Usnuh ponovno..
sanjah tebe...
Sjetnog...milog..kraj mene...
No bila sam slijepa..nisam mogla vidjeti te..
to je bio uvjet da ponovno osjetim te kraj sebe..
moj život..i moj svijet..
Tako slijepo zaljubljena..
kraj tebe...
Sjedimo na klupici...u parku..
voda u staroj fontani žubori tiho..
glazba iz crkve čuje se negdje u vjetru...
vjetar puše s juga...
ispred mene more...
ćutim mu miris...opojan i blag...čak ovdje..ćutim...
Oko nas...noć...tišina...
vjetar i poneki huk noćne ptice..
Osjećam se uplašeno..
poput janjeta koje neobranjeno ulazi u zabranjenu šumu...
i zna da ga negdje čeka skora smrt..
Tako ja čekam smrt..
kraj tebe..
ljubavi moja..
Sjedimo na klupi...
ti s moje lijeve strane..
tvoja ruka oko mene...
tvoj glas šapuće mi tiho...
Nasmijem se razigrano...
''Volim tvoj osmijeh ljubavi moja..''
-tiho kažeš
A ja..šutim..
bojim se priznati da i tebe volim..anđele..
I suze naviru na moje oči..
suze boli..
suze patnje..
nemoći..
San se gubi u noći...
odlaziš...
pružam slijepu ruku prema tebi..
tražim te..
Plačem..umirem..
Nema te...
Gdje si ljubavi..
gdje te sudbina odnijela..
gdje pobježeš..
gdje si...
anđele...
Budim se...uplakana...
uplašena..
Budim se...i ne otvaram oči..
u nadi da ću te ugledati kraj sebe..
čutiti tvoje ruke oko sebe..
i tvoj poljubac na mome obrazu...
tvoj mili tihi glas bez kojeg moja duša umire..
Tvoj osmijeh..
od kojeg se moje srce oslobađa..
i smiješak se pojavljuje i na mojim usnama..
No..budim se..
a tebe kraj mene još uvijek nema..
Otišao si zauvijek..
s njom tvoriti sudbinu...
Neka ti ona donese
sve što tvoja plemenita duša priželjkuje..
neka ti donese mir i spokoj duši..
glazbu u srcu...
i taj anđeoski osmijeh na licu..
Nikada neću zaboraviti nestašne hihote...
i čudne ispade...:)
Kako izgovarale su tvoje usne riječ ljubav...
i voljeti...
volim te...
Snažan val zanese moje srce
kada pomislim na tebe...
još uvijek volim te...
nevino..platonski..
kako je Dante volio Beatrice...
i za nju stvarao stihove..
tako je za tebe
svoje srce u dlan stavljam..
podajem..
pružam..
Kao što je Julietta svoju ljubav smrtno uništila..
a Romeo za njom pošao..
tako ja za tebe..
umirem svakoga trena ponovno i ponovno..
Kao što je Orfeo uništio svoju ljubavnicu..
i kao što Euridice vezanih ruku i sputanog glasa
gleda svoga dragoga kako uništava ih..
Tako moram i ja..
iskopati oči..
kako nikada te više ne bih ugledala..
zatvoriti uši da nikada tvoj anđeoski glas
ne nađe put do moga srca...
prošiti usne..
da vapaj boli i uzdah ne omakne se...
Odrezati ruke
kako za tobom ne bi odlazile...
tražile...
zavezati noge...
da bezglavo ne pođem trčeći za tobom...
Zbogom ljubavi..
zbogom anđele sputanih krila...
odvezati ću ih..kako bi mogao slobodno poletjeti..
daleko od mene
i od mojih misli..
daleko od srca...
daleko od ljubavi žarke..
Odlazi..
odlazi daleko..
gdje moje oći ne mogu te slijediti
i gdje više ne mogu čuti tvoj glas..
dodirnuti tvoje usne
i šapnuti ti milo..tiho...
''..anđele dragi...volim te...''
utorak, 09.10.2007.
No One Like You...
A sad symphony sorrounds me...
tears of sadness...
misery...
A voice deep inside me...
a voice of reason..
but talking foolish things...
It talks about a poem..
a poem of love...
it goes something like...
''The greatest thing
you'll ever learn..
it's just to love..
and be loved..
in etern...''
I have seen him..
that night...
his eyes..
so full with sadness...
burning in the dark and cloudy evening...
A look..
over the room...
a look full of guilt and worry...
how to make things work...
When he saw me standing...
he looked for a moment...
and than looked in some other place...
it seemed he tryed to hide himself..
from me...
And..again...
She...standing between us...
So bright and proud...so beautiful...
And me...
nothing is really so special in me...
How destiny makes foolish steps
in the dark...
how love can be poured away...
like a star that suddently stops to shine..
but before that
she was the most beautiful and shining star
of all...
I remember..your sweet face..
the sad look in those eyes...
but will I ever have an answer...
why hand't you stayed with me...
All that is left for me..now..
is a dream of you and me...
left alone...
Me... to dry your sweet tears of love
in your eyes...
and kiss those lips forever...
even when heaven tryes to devide us...
and hell sends on us the rain and storm...
You... to keep that smile on your face..
and talk to me sweet words of love...
while kissing my cheek...
like we used to..
protect each other while sitting there,
by the chruch..on the bench...
protect from the unbelievers in our love...
and keep the faith alive...
Looking each other with love and
keeping my soul alive...
You couldn't imagine what would I feel
if you would just talk to me once again..
keep the fire of love alive...
even if I cannot say I really do...love you...
My lonely dreams...
full of pain...and screams...
recalling your face..and name..
hearing your voice
in the dreams...
cursing me..
how sad...
What would I give..
for just another precious moment
with you...
no one could imagine the price I'd pay...
just for you..
Even my own life I'd give..
for another moment of peace with you...
So that when I see you again..
no tear has to glow on my cheek...
but everyone shall dissapear..
and a quiet music will keep me company
while trying to make another step towards you...
Just darkness...
and a small, lonely candel on the other side of the room..
shining peacefully...
and that music..keeping me company...
darkness and music...
with the candel in the back...
You and me..
standing on the opposite sides of the room...
you...so beautiful and peacefull..
me...just to be myself...
beacuse that's the only thing I can really be...
A small step...
many others to go...
to come near you...
to hug you...
just to keep you company..
to be there...
and when I will once finally be able to come near you..
and say again I really care...
Darkness shall fall like rain from the sky...
Many other candels will be alighted to keep us company..
to keep us alive..
and that music...
a symphony of love..
keeping the fire alive..
Angel...
how to forget...
why to forget...
I hope you speak truthly when you talk about me...
to her...
if you do...
I wish you happiness...
I wish to dry your tears...
but I can just hope
She'll give you the love I can't...
Love you...
