Higher than Hope...
petak, 12.10.2007.
Valse De L'Adieu
Ćutim često
tvoje misli
u mojoj glavi...
ljubav oko mene...
i vjetar u kosi..
sloboda u plućima
i glazba u srcu..
Ćutim tebe..
tvoje snažne ruke oko mene...
tvoji poljupci na mome hladnom obrazu...
tvoji topli prsti na mojim promrzlim dlanovima...
Probudim se...
ah..bio je to samo san...
Usnuh ponovno..
sanjah tebe...
Sjetnog...milog..kraj mene...
No bila sam slijepa..nisam mogla vidjeti te..
to je bio uvjet da ponovno osjetim te kraj sebe..
moj život..i moj svijet..
Tako slijepo zaljubljena..
kraj tebe...
Sjedimo na klupici...u parku..
voda u staroj fontani žubori tiho..
glazba iz crkve čuje se negdje u vjetru...
vjetar puše s juga...
ispred mene more...
ćutim mu miris...opojan i blag...čak ovdje..ćutim...
Oko nas...noć...tišina...
vjetar i poneki huk noćne ptice..
Osjećam se uplašeno..
poput janjeta koje neobranjeno ulazi u zabranjenu šumu...
i zna da ga negdje čeka skora smrt..
Tako ja čekam smrt..
kraj tebe..
ljubavi moja..
Sjedimo na klupi...
ti s moje lijeve strane..
tvoja ruka oko mene...
tvoj glas šapuće mi tiho...
Nasmijem se razigrano...
''Volim tvoj osmijeh ljubavi moja..''
-tiho kažeš
A ja..šutim..
bojim se priznati da i tebe volim..anđele..
I suze naviru na moje oči..
suze boli..
suze patnje..
nemoći..
San se gubi u noći...
odlaziš...
pružam slijepu ruku prema tebi..
tražim te..
Plačem..umirem..
Nema te...
Gdje si ljubavi..
gdje te sudbina odnijela..
gdje pobježeš..
gdje si...
anđele...
Budim se...uplakana...
uplašena..
Budim se...i ne otvaram oči..
u nadi da ću te ugledati kraj sebe..
čutiti tvoje ruke oko sebe..
i tvoj poljubac na mome obrazu...
tvoj mili tihi glas bez kojeg moja duša umire..
Tvoj osmijeh..
od kojeg se moje srce oslobađa..
i smiješak se pojavljuje i na mojim usnama..
No..budim se..
a tebe kraj mene još uvijek nema..
Otišao si zauvijek..
s njom tvoriti sudbinu...
Neka ti ona donese
sve što tvoja plemenita duša priželjkuje..
neka ti donese mir i spokoj duši..
glazbu u srcu...
i taj anđeoski osmijeh na licu..
Nikada neću zaboraviti nestašne hihote...
i čudne ispade...:)
Kako izgovarale su tvoje usne riječ ljubav...
i voljeti...
volim te...
Snažan val zanese moje srce
kada pomislim na tebe...
još uvijek volim te...
nevino..platonski..
kako je Dante volio Beatrice...
i za nju stvarao stihove..
tako je za tebe
svoje srce u dlan stavljam..
podajem..
pružam..
Kao što je Julietta svoju ljubav smrtno uništila..
a Romeo za njom pošao..
tako ja za tebe..
umirem svakoga trena ponovno i ponovno..
Kao što je Orfeo uništio svoju ljubavnicu..
i kao što Euridice vezanih ruku i sputanog glasa
gleda svoga dragoga kako uništava ih..
Tako moram i ja..
iskopati oči..
kako nikada te više ne bih ugledala..
zatvoriti uši da nikada tvoj anđeoski glas
ne nađe put do moga srca...
prošiti usne..
da vapaj boli i uzdah ne omakne se...
Odrezati ruke
kako za tobom ne bi odlazile...
tražile...
zavezati noge...
da bezglavo ne pođem trčeći za tobom...
Zbogom ljubavi..
zbogom anđele sputanih krila...
odvezati ću ih..kako bi mogao slobodno poletjeti..
daleko od mene
i od mojih misli..
daleko od srca...
daleko od ljubavi žarke..
Odlazi..
odlazi daleko..
gdje moje oći ne mogu te slijediti
i gdje više ne mogu čuti tvoj glas..
dodirnuti tvoje usne
i šapnuti ti milo..tiho...
''..anđele dragi...volim te...''
