Higher than Hope...
ponedjeljak, 24.08.2009.
..tisuću sam puta sanjala
tvoj glas,
i u snovima zamišljala tvoje nježno lice
i mirisala kosu...
vrati se,
da još jednom poljubiš moje usne
i da zaspim u tvome zagrljaju,
opijena mirisom tvojega glasa...
poljubi me onako,
još samo jednom, molim te,
jer svijet nema smisla bez tebe...
subota, 27.06.2009.
..sve jos miriše na tebe
Razmišljam
koliko sam besanih noći provela
u suludom prizivanju prošlih vremena,
u bezvremenskom zamišljanju tvojih poljubaca..
i ne shvaćam samu sebe,
kako sam mogla
voljeti te toliko dugo,
nakon svega..
zašto te nisam mogla zaboraviti?
A u mislima je buktalo pitanje:
zašto si otišao?
niti danas neznam odgovor..
hoćeš li mi ga otkriti?
zašto si me napustio?
Koliko sam propatila, proplakala,
izgubila..zbog tebe..
Dok sam zadnjim snagama puzala
hladnim podovima...
dok su potoci suza tekli mojim obrazima
i misli nisu prestajale misliti na tebe...
gdje si bio? što si mislio? zašto si otišao?
pusta pitanja bez odgovora..
hoće li ovoga puta biti drugačije?
ili ćeš me opet iznova napustiti na pola puta,
bez riječi otići..
hoćeš li?
ne postoje riječi na ovome svijetu,
ne postoje osjećaji,
niti osmijeh, pogled, suza..
ništa toliko lijepo ne postoji..da ti pokažem
kakvo mjesto zauzimaš u mome srcu...
I ništa od toga nije prošlo..
još me i tvoj najmanji dodir umiruje..
još žudim za tvojim poljupcima..
još uvijek je tvoj zagrljaj najljepse mjesto na svijetu..
i još uvijek volim te..
jedinog..oduvijek..
srijeda, 22.04.2009.
Potraga za zaboravom..
Ljubila sam jednom
očima punim
čežnje
i srcem
punim ljubavi
i nade..
tvoje usne..
Tko će
utješiti
moje srce
puno sjećanja
i obrisati
suze s
mojih obraza
tko, ako nećeš ti?
srijeda, 25.03.2009.
La guerra di..
Sembra che tanto fosse cambiato
ma in veritŕ
nulla.
Sono sempre la stessa
persona senza cuore
che desidera i suoi
ricordi tornassero.
E so che sto facendo tutto al contrario
ma non ho altra via d'uscita
o almeno non la vedo.
Perchč vorrei che capissero,
almeno loro dovrebbero..
ma non sto cercando le persone giuste
e dovrň cercare a lungo prima di trovarla..
m..mi manchi...
utorak, 12.08.2008.
Into the Unknown
Izgubljena u moru snova
pronađoh tebe,
zaljubljena.
Ne znam kako sam te pronašla,
kako sam te ugledala,
no odjednom
moje ruke tražile su tebe
u tami.
Ti si jedan i jedini,
moj
i ja sam tvoja.
Potpuno ti se predajem
i vjerujem u tebe,
vjerujem ti.
Čuvaj me,
što duže možeš,
jer sam zapravo slomljena i krhka,
željna tvoje ljubavi
i okusa tvojih usana..
Željna da ova promjena traje što duže
i da zadržim svoju ruku u tvojoj.
Ponekad sam preponosna da ti kažem
koliko te trebam
i koliko se volim osjećati sigurno u tvome naručju.
Volim te,
ne kako sam voljela ostale..
volim te posebno,
volim biti pored tebe...
i zaspati uz tvoje pjevanje.
Ja ću biti tu za tebe
kada ti bude trebala prijateljska ruka
ili zagrljaj,
i ležati ću pored tebe kada budeš htio moj poljubac..
Ti si moja ljubav...
a ja sam tvoja,
dok budeš volio moje oči
i ljubio mi usne...
samo tvoja..
srijeda, 28.05.2008.
Mind mutilation
Nema više utjehe,
nema sažaljevanja,
ne postoji bog koji će nas
povesti u nebo nakon smrti,
ne postoji bezgrešno začeće,
ne postoji posve sretna ljubav.
I ne smije postojati više tuga!
To sam što jesam!
Crnkinja ili bjelkinja,
strankinja ili hrvatica,
krščanka ili ateistkinja,
budistica ili židovka,
normalna ili nenormalna!
Sigurna i nepokolebljiva,
to sam što jesam!
Ulomci iz 'Jedanaest minuta' Paula Coelha
Cijeli sam život shvaćala ljubav kao neku vrstu prešutnoga ropstva. To je laž: sloboda postoji samo kad je ljuba prisutna. Onaj tko se potpuno predaje, tko se osjeća slobodnim, voli cijelim svojim bićem. A tko voli cijelim svojim bićem , osjeća se slobodnim.
(...)
Osjećala sam se ranjenom kada sam izgubila muškarce u koje sam bila zaljubljena. Danas sam uvjerena da nitko ne gubi nikoga, jer nitko ne posjeduje nikoga. To je pravo iskustvo slobode: imati najvažniju stvar na svijetu, a da je ne posjedujemo.''
''..postoji poslovica: daleko od očiju, daleko od srca. No ja tvrdim da je to posve netočno; što su dalje od očiju, to su bliže srcu osjećaji koje nastojimo ugušiti i zaboraviti. Ako smo u progonstvu, želimo sačuvati i najmanju uspomenu na svoje korijene; ako smo daleko od voljene osobe, svatko tko prođe ulicom, podsjeća nas na nju.
(...)
...ne želimo i ne možemo zaboraviti tko smo.''
nedjelja, 27.04.2008.
Nema raja za vječni život i nema pakla gdje se griješnici peku
Sjedim prekrštenih nogu, pokraj otvorenoga prozora i opet, opet razmišljam o tebi. Znam da si tamo negdje vani, sam u toj tišini, posve sam u noći. Što radiš? Spavaš li? Jesi li se ikada skrivao od sjena i vjerovao u duhove. Je li te ikada bilo strah poći spavati, jesi li ikada plakao anđele. Sjedim pokraj prozora jer se bojim izaći van, bojim se tame, da me proguta, bojim se samoće, da me ne obuzme. Bojim se svoje sobe, tako tihe, tako mirne, a znam da u njoj postoji još netko. Još tiši, još mirniji, znam da je ovdje oko mene još netko. Osjećam njegove oči na sebi, ali svaki put kad osvrnem se oko sebe kao da se naglo sakrije u neku rupu, pobjegne kako ga ne bi vidjela. I već ga vidim u snovima, kako koštunjavim se prstima približava ...dodiruje mi lice, i odjednom iskopava mi oči, odlučno, mirno. O bože, slijepa sam. I pokušavam ih otvoriti ali ne osjećam kada su vjeđe otvorene a kada zatvorene..ne osjećam svoje oči. Samo topla krv spušta se niz obraze, a ja mirujem. I tada...sjena izranja iz tame, opet on. Tako miran, tako tih. Isti prokleti prsti oduzimaju mi dah..upomoć..ali ne mogu izgovoriti. O bože, nijema sam. Tada budim se uplašena, i gledam oko sebe, ali vidim samo tamu...samo tama je oko mene.. Zašto ljubavi, zašto u noćima dolaziš da me ubijaš, zašto me još više uništavaš. Nije li ti dovoljno što ionako za tebe umirem. Mislim na tebe svake noći, i sanjam tvoj glas kako mi šapuće nešto. Poput šuma vjetra u krošnjama drveća, glas tako tih i spokojan. Glas koji me umiruje i podsjeća na vremena kad si bio tu kraj mene. No jesi li stvarno? Gdje si zapravo bio dok sam sjedila pokraj tebe, koga si ljubio dok su tvoj usne dodirivale moje, na koga si mislio kada si me gledao. Znam da je savršena, znam da je prelijepa, ne krivim te, puštam te kako u njoj bi mogao pronaći onu ljepotu koju toliko zaslužuješ, ostavljam te da budeš sretan, miran i spokojan..poput tvojeg glasa. No najviše, ostavljam da pokušam zaboraviti, da sama sebi pružim priliku za sretnijom ljubavi. No što će biti bez tebe, hoćemo li se na kraju opet vratiti jedan drugome i ljubiti se, griješeći..
srijeda, 09.04.2008.
Beautiful end
Usnula sam san..tako tih i spokojan...poput valova u toplim ljetnim noćima, poput tvojih ruku što igraju se mojom kosom.. San tako prekrasan da bijaše teško probuditi se, nisam htjela da mi ga otmu..nisam htjela da me probude..zli vjesnici sunca, ubojice, lopovi, bludnice... I svaki put kada pokušam ponovno usnuti taj isti prekrasan san ne uspijem...ne mogu.. Nešto tamno i maglovito nadvilo se nad mojim snovima i ne dopušta mi da zamislim ponovno tebe,u svojim snovima.. I slijepo se hvatam za ono malo tebe što je ostalo...slijepo prostirem ruke oko sebe i opipavam hladne zidove mojeg uma, tako tvrde, tako neprobojne, tako okrutne..ne mogu van... Ne dopuštaš mi da izađem, da oslobodim se patnje vlastitih misli, okrutnosti snova i nade za malo tvoje ljubavi za mene. One ljubavi koja nikada nije postojala, lažljivče... Kako skrivaš to lice izdajnika kada prolazim pokraj tebe i najednom nalazim veliko zanimanje u sivom zidu oronule zgrade s druge strane ceste..okrećem pogled s tebe.. Svim srcem htjela bi te pogledati, zagrliti, poljubiti..ali ne smijem..i okrećem svoj pogled drugdje, koristim njega kao svoje zrcalo. Kao što je nesretni Dante činio da njegova ljubljena Beatrice ne posumnja u njegove poglede. Kako da prikrijem svoje strahove, kako da sakrijem svoje suze i iskru u oku kada ugledam te.. Jer pogled na tebe baca me u očaj...uznemiruje, unesrećuje i straši..pogled na tebe ubija me.. I taj isti prekrasan san na kraju se pretvara u najgori..opet usamljena stojim na kiši i tužno gledam za tobom..anđele..
Ponekad te želim udariti, unakaziti, ozljediti, ubiti..želim da osjetiš nešto..želim da se pokolebaš, želim da posumnjaš u sebe..želim da me čuješ kako vrištim.. Htjela bi ponovno čuti tvoj glas i tvoj osmijeh..želim te vidjeti sretnog i ispunjenog.. No vidim samo hrpu lažnih pogleda u lažnoj ljubavi iz koje se rodila lažna nada... Ne želim više laži..ne želim suosjećanje, ne želim patnju..želim da znaš kako se osjećam..povrijeđeno, iskorišteno, odbačeno, osamljeno, beskorisno, prljavo, izigrano.. Želim da znaš kako se osjećam..samo to ti želim reći..anđele..
Gdje ti lutaju misli? Gdje provodiš usamljene sate, gdje se raduješ, gdje plačeš? Ah, zaboravih..tvoje kameno srce ne plače..ti si jedinstven, najbolji i neprocjenjiv.. Voljela sam te takvog kakav jesi..prekrasan poput cvijeta, pun mana poput mene... Voljela sam tvoje oći, tvoj glas, tvoj osmijeh, tvoje ruke, tvoju kosu, tvoju radoznalost, tvoju sreću, tvoje riječi, tvoje misli, i usne..usne neopisivo slatke, a tako hladne..tako hladne...oh anđele...
Odleti sad, odleti na krilima vječnosti..tamo gdje ćeš biti tako daleko da se više neću moći prisjetiti kako izgledaš, tamo gdje ptice uvijek pjevaju i sunce sije čak i za prokletnike. Nema raja za lažljivče, ti posrnuli anđele..nema pakla za anđele.. Lutati ćeš između dva svijeta dok ne zavoliš nekog kao što sam ja voljela tebe..iskreno, bezuvijetno, svim srcem..
Zbogom anđele...
ponedjeljak, 11.02.2008.
Can a butterfly keep a secret?
Per totus noctis qui vivo in timoris,
quae non revertas...
per lacrimarum qui fleo per tu.
Reperio mio amor...
Conciliamus nos...
Non revenio set non revenis...
Sum tua humile hirundinis
qui vivit pet tu amore.
Duce...
nedjelja, 03.02.2008.
When love comes close
Nema dovoljno velike riječi za ljubav
da opiše koliko volim te...
Koliko volim tvoj osmijeh..
tvoj glas, tvoje poljupce...
umirem za tvoje poljupce...
Usne ti imaju okus meda..
oči boju neba...
glas anđela...
Volim tvoj miris..
volim ga osjetiti na svojoj odjeći
kada dođem doma i legnem u krevet
i sjetim se tebe...
Volim tvoju kosu...
volim miris tvoje kose..
volim kada se petlja pod našim usnama...
I volim vjetar u tvojoj kosi..
Volim tvoju bradu...
tvoju bradu koja me bode
dok nježno tvoje usne ljube me..
Volim tvoje ruke
kada me grle
i čvrsto u naručju drže...
Volim tvoje ruke
dok drže nježno moje lice..dok ljubiš me..
Volim tvoj glas kada mi nešto šapućeš...
i volim položiti glavu na tvoje rame,
grliti te i držati svom snagom,
osjećati se sigurnom...
voljenom...
tvojom...
Neću odustati..
znam da ćemo uspijeti...
Volim te anđele...
nedjelja, 20.01.2008.
Fight for your dreams...
Jedino što želim jest voljeti te
i čutjeti ponovno tvoj zagrljaj...
osjetiti tvoj poljubac na obrazu...
Ne želim da me ikada više ostaviš samu
ne želim da me zaboraviš,
želim živjeti sa osmijehom
koji mi daješ samo ti.
Samo ti me činiš sretnom,
samo tvoje poljupce pamtim...
Samo tebe i tvoju ljubav želim,
Flariuse...
Jer volim te,
nažalost još uvijek...
utorak, 01.01.2008.
Is there any way back from hell?
Oh Evening star...
can you see him,
does your look reach his way.
There,
under the sky,
lighted by the moonlight,
sorrounded by grace and peace,
he walks among the shore,
his eyes looking over the great sea.
Moon..
can you give me
more light,
make me see him,
show me his way.
Oh, I see,
the light in his eyes,
the look over the beach...
a long sand beach under his feet.
Is he smiling?
No, there's a tears on his lip,
and another one is in his eye.
Oh Moon,
does my darling really cry?
And he stops,
looks one more time to the north
and steps into the sea.
He cryes still,
my darling cryes.
Enlighted by the moon,
sorrounded by sea,
his eyes covered in tears,
who knows what lies on his mind,
nothing could ever make my darling cry.
I close my eyes
and I imagine to be there,
with him.
A light blade brings me to Earth.
I speak his name,
he stops,
but does not turn back.
I walk behind him,
in the sea I follow my darling.
I come to him,
put my hand on his shoulder
and whisper on his ear...
Darling, will you come back with me?
He turns
and I see the tears still haven't dry in his eyes,
and that lonely tear on his lip.
I kiss him
and I dry the tear...
He lets go another one,
but a tear of happiness this time.
He puts his hands arround me
and hugs me tight.
He smiles warmly behind my back,
but I see him,
after all I see his every move.
I smile too,
but inside I'm crying.
He takes my hand
and we walk back to the shore,
while the sea is calling his name
and the morning sun rising.
I can't go with you darling,
I say.
I just came back to make sure you'll be safe.
And another tear is on his lip.
I kiss him again,
probably for the last time,
because I will not see him anymore.
Goodbye darling..goodbye my love...
And as the sun gets higher
I dissapear.
Now I'm back, up here.
To make sure my darling will always be safe.
Evening star,
light of the Moon,
beware.
Take care of him,
take care of my darling.
My time has passed,
the winds of my life has been silented,
soon my sight will lose sense.
Take good care of him,
he was my life, my light, my music
and my common sense,
my heart, and reason of living
a miserable life.
Goodbye my darling...goodbye my friend...
subota, 29.12.2007.
Sanjao sam je noćas, u snu, mrtvu... Utjeha kose
Sanjala sam ga noćas..
bio je ponovno u mojim snovima,
no ovoga puta san je bio poput jave...
Tako realan..
I probudih se ujutro sva sretna što pomirili smo se...
probudih se u nadi da to nije bio samo san..
no nisam znala..
Trenutak kasnije shvatih kako samo sam ga sanjala...
Svoju ljubav, svog anđela..
bio je to samo san.
Stajali smo slučajno
jedan pokraj drugoga...
pogledao me..pogledala sam ga...
i oboje smo zaplakali...
U suzama rekao je:
Pročitao sam sve tvoje pjesme za mene..žao mi je...
A ja u suzama...plačem od sreće i od tuge..
Drago mi je da si ih pročitao..
I već da ću se okrenuti i otići...
suze u očima..
ne mogu više da ne poludim..
ne mogu više bez tebe...
I taman da ću otići,
ti kažeš:
pa ne preostaje mi ništa drugo nego da te poljubim..
Smijem li?
Pokušaj...
odgovorim i nasmijem se...
I tako smo plakali i smijali se...
grlili se i ljubili se...
i onda probudih se..
prokleto bilo jutro što odvaja me od tebe...
Poći ću sada spavati,
jer kada sanjam te imam osjećaj da me još uvijek voliš..
sanjati je jest jedini način da te imam kraj sebe...
Volim te anđele...
danas više nego jučer
ali mnogo manje nego sutra...
No možda sutra i vidim te...
bilo bi to zaista lijepo...
ugledati te..
iako ne znam je li bolje sanjati te
ili gledati kako izbjegavaš moj pogled u stvarnosti.
Laku noć anđele...volim te...
utorak, 18.12.2007.
Notturno per la mia morte...
Izgubljene su tamne noći bez tebe...
izgubljene..omamljene...smrtno hladne..
noći bez tebe...
Ležim uplakana kraj prozora...
gledam svjetla u daljini...i znam..
da jedna iskra pripada tebi..
iskra ljubavi..
suze...
boli..
Iskrica ljubavi koju tebi sam poklonila..
poljubac..
u strahu...
što ćeš reći...
Samo za tebe ljubavi...
poljubac za tebe...
Sjećam se tvojih posljednjih riječi...
tvojih suza..
mojih suza...
sjećam se svega, svakog tvog osmijeha,
svake tvoje riječi....
Svakog obećanja...
I tvoj smijeh..
koji u noćima me budi..
u strahu...u sumnji..
gdje si pobjegao, ljubavi...
Tvoj zadnji osmijeh pokraj mene,
iskren i nevin...
tvoj najslađi osmijeh ikada..
i ona svjetlost u tvojim očima...
Tvoje zadnje riječi...
toj glas...
usječen u moje misli..
poput najgorih slutnji...
i sumnji o nestaloj ljubavi..
Tvoj glas...ostaje u meni...
No riječi sam pohranila duboko u srce
da ih čak niti ti svojom hladnokrvnošću
ne možeš iščupati iz mene...
ljubavi...
Što mi preostaje
kada napustio si me...
okrenuo leđa i otišao...
kao da napuštaš dio sebe..
No ne znam za tebe,
no ti si za mene bio sve...
Još uvijek mislim na tebe...
a trudim se...
Trudim se do bola da zaboravim riječi..
i suze i smijeh..
i sve trenutke provedene u tvome zagrljaju...
sve tvoje poljupce...
Noći se budim, u suzama,
misleći opet na tebe...
skrivajući se od tebe...
Volim te...
Što drugo da ti priznam..
osim da volim te...
Još uvijek..
kao i prije...nimalo manje,
a možda i više...
Volim te...
tvoj osmijeh i tvoje suze...
tvoje oći i smijeh...
tvoj glas koji me umiruje i
ispunjava moje srce nekim čudnim osjećajem...
Volim zvuk tvojih korak,
osluškivati ih dok tiho dolaziš mi...
Volim tvoje riječi..
i gledati tvoje usne dok tiho mi nešto šapućeš...
Volim osluškivati tvoj glas u snovima
i prisjećati se poljubaca...
Volim kada se nasmiješ i poljubiš me..
Volim gledati tvoje zatvorene oči dok ljubiš me...
Volim tvoju kosu , kako leluja na vjetru...
Volim miris tvoje kose...podsjeća me na cvijeće...
Volim tvoje ruke...
kada me zagrle...
Volim kada rukom mi nježno podigneš lice
i poljubiš me u obraz...
Volim tvoje poljupce u obraz...
Volim tvoje poljupce općenito...
Volim tvoj glas kada kažeš mi da me voliš..
i kada smiješ se...
I volim tvoj smijeh...i osmijeh..
Postoji li išta na tebi što ne volim...
reci mi...ljubavi...
Volim riječ ljubav jer me podsjeća na tebe...
i volim svoje suze...
jer me njihov okus podsjeća na naš zadnji poljubac...
Volim te gledati kako sviraš...
i smiješiš mi se...
Volim način na koji držiš cigaru u ustima..i Ožujsko u ruci...
i kako nagneš glavu kad se smiješ...
Volim Hladno Pivo...jer me podsjeća na tebe...
Volim zvijezde na nebu jer me povezuju s tobom..
i volim mjesec..jer ti oči svjetle poput njega...
Volim našu klupicu ispred crkve..
volim otići tamo kada pada kiša,
kada puše i kad je hladno..
sjesti gdje ti si inače sjedio..
i zatvoriti oči...
zamisliti da sjediš kraj mene...
Volim tvoj prsten na palcu...
jer sam ti ga ja poklonila...
Volim način na koji hodaš...
i kako me ljubiš...
Volim tebe...
više od cijeloga svijeta...
Mrzim snove,
jer znam da sve je ovo samo san...
Mrzim način na koji me sada gledaš
kada prođeš pored mene,
i kako teatralno okreneš glavu..
a moje srce se više ne može niti slomiti..
za to si se davno pobrinuo...
Žao mi je zbog svega...
i tvoje patnje..
i mojih suza...
Ali nisam kriva..
Volim te...
subota, 08.12.2007.
Kiša pada kada anđeli na nebu plaču od tuge za tobom...
Tutte le brutte parole
Hai mai provato a capire
le intenzioni, i sentimenti,
le mie parole
a te.
Hai mai sentito il grido d'amore,
hai visto la triste lacrima nel mio cuore...
un groppo alla gola
per poi non poter amettere di amarti...
e fermare ogni triste parola nell'atrio del cuor
affinche essa non potrebbe uscire e passare il silenzio delle labbra,
trasmettersi con l'aria
fino a te..
La verita...un sinonimo di 'dire bugia'...
un modo di far capire gli altri
di non aver intenzione di capire loro..
reciprocamente...
Una bugia dietro l'altra...
brutte parole di amore..
brutti ricordi dell'infanzia perduta...
brutti ricordi di te...
Ma ti vorrei di nuovo avere vicino a se...
a raccogliere il coraggio che persi tanto tempo fa..
a dare tutto il mio amore te..
Abbracciami amore
e non mi lasciare mai,
mai piu..
ad essere perduta
in questo mondo immenso di bugie
e brutte parole...
brutte parole di te..
brutte parole del nostro amore..
ponedjeljak, 26.11.2007.
Where do angels die...?
Tražim mjesto gdje ću..
poput osamljenog vuka..
umirati u svojoj tišini..
u tihim krikovima patnje i boli..
u suzama...
u mukama..
Da odahnem negdje u brdima..
pod snijegom..u hladnoći...
Gdje mjesec je jedini drug u samoći...
gdje vjetar nosi krikove živih ljudi...
tamo gdje kiša ispire sve krvave rane
i umiruje uplakani um...
Gdje nečija ruka briše suze s obraza
i usne tiho ljube promrzli obraz...
Gdje da odem...
gdje da se skrijem od svijeta...
Kako da jednostavno nestanem...
kao da me nitko nije nikada poznavao...
tiha poput srne...
uplašena poput milog psića...
Zaboravljena ležim..
sama...
Gdje da se skrijem od krikova...
kako da zaboravim...
zaklopim oči..i probudim se slijepa..
gluha..
nijema...
I pokušavam ćutjeti što je oko mene..
ali nemam kako...
ispružim ruku iz kreveta...dotaknem zid..
s druge strane ništa..
bit će tlo...
Eto ga dolazi vjeran pas...
cvileći liže mi ruku...
Ustajem polako...
Gdje sam...
pokušah na lijevo...tamo trebahu biti vrata..
no zid je...
i ispred ravno zid je..
i desno zid je..
i svuda oko mene...
zid je..
A gdje su vrata...gdje je prozor..
Gdje je svjetlost...
zraka molim...
Ne čujem ništa...
možda se Ona i javila...
Možda me ipak čuje...
kako da znam mogu li govoriti kada ne čujem samu sebe..
ne čujem ništa...
No nitko ne dolazi...
valjda me ne čuje..
Ne čudi me to..
nikada me nije čula..
i kada bijah sposobna govoriti..
tada ona bijaše nijema na moje krikove..
Gdje je sada...
gdje se skita...
kada mi zaista treba...
gdje je sada...
Gdje sam...ne znam ni ja..
oko mene zid...
tvrd u hladan poput golog kamena...
neprobojan...svježe bojan..
Osjećam taj miris boje...
tako sterilan...
ulazi mi u nosnice..
Gle...pa još jedino to mi i ostaje..
Pokušah izgovoriti nešto..
no ne osjećah jezika u ustima..
samo tužan, čudni zvuk uspijeh proizvesti...
no govoriti ne umijeh...
Lupih nogom...da čujem...
no ne čujem..
i gluha sam...
mahnuh rukom ispred očiju..
ne vidim niti sjenu..
ništa...
Jedino njuh osta mi..
i ruke moje..
pokušah noktima grebsti po zidu..
osjećah komadiće žbuke pod noktima..
no zid je stajao..
skamenjen...hladan..
Lupah rukama..šakama..nogama...
Plakah...vriskah u sebi..
Nitko...i ništa..
Gdje je ona!!!
Osjetih krv iz ustiju kako kaplje mi po rukama...
po nogama...
po tijelu...
topla krv...poput otrova...
Osjetih posjekotine na rukama...
ali nisu bile moje..
ne..
bile su od prije..no svježe..
Koliko li sam samo spavala?
I lupih još jednom po zidu...
kad odjednom..
hladna ruka čvrsto me uhvati za zapešće i povuče...
druga ruka je očito bila slobodna jer završi meni na licu..
jednom..i još jednom..pa još jednom..
Pljuvala sam krv...
i žarko željela znati tko je to bio...
no kako..
niti sam vidjela..
niti čula..
a i da sam mogla govoriti usta su mi bila puna goruće krvi..
Krvi koja kipi..
kao da želi gorjeti..
kao da želi nešto poručiti..
reći mi...
Ono me odgurne i ja završih u kutu...
skvrčena...krvava...bolna...
osjećah krv kako razmazuje se po bijelom zidu..
da osjećala sam da je zid bijel..
I moje suze kako ispirale su krv sa obraza...
Bolne suze...
slane na ranama...
pekle su poput noževa...
I sjetih se odjednom..
Dolina boli..
dolina patnje..i mržnje..
Dolina ne zaboravlja...
Usnuh valjda ponovno..
i probudih se nakon dugo vremena..
Krv se već odavno bila zakorila i suze na obrazima osušile...
Pokušah ustati no nisam mogla..
Rukama dodirnuh noge..
koje nisam osjećala..
Pa gdje su li...
moje noge...
Koje nisam više imala..
Umjesto nogu..
ispod koljena..
virile su mlitavo kosti...
i krv se još uvijek cijedila...
Pomislih da još uvijek sanjam...
uhvatih se za glavu i pokušah razmisliti na trenutak...
No to nije moja kosa..
Gdje su moje kovrče koje su padale na oči...gdje je moja kosa..
umjesto na mojoj glavi..
snopovi kose oko mene na podu..
a ja...ćelava...
Pokušah zaplakati...
no nisam mogla..
prevelika je bila bol u meni..
i dotaknuh očne duplje..
u njima više nije bilo očiju...
Moja me vlastita ljubav
pomalo sakatila...
ubijala...
Umirala sam valjda danima..
i noćima..
beskrajno dugim noćima...
bolnim...i tužnim...
I dok sjedoh tako jadna...
ćutjeh nečije noge stoje kraj mene..
Ona je ponovno tu...
stoji tu..kraj mene..
Dignuh ruke i pokušah se obraniti..
no njezina me noga obori i gurne u stranu...
Glavom udarih u pod...
Osjetih hladnu oštricu noža na svojim rukama...
potegne jače...
od bola više nisam mogla razmišljati..
Odjednom..
ta ista beščutna, hladna oštrica...
prođe meni ravno kroz srce...
Osjetih tu hladnoću kako prodire kroz mene...
Kao da u meni više nema ničega..
niti boli..niti patnje..
niti suze..
čak su i suze nestale..
Samo hladnoća širila se mojim tijelom...
I zaklopih oči..
usnuh još jedan doživotan san...
I da mogla sam čuti...
čula bi njezine hladnokrvne riječi...
'Laku noć...'
I zlokoban smijeh...kako je odlazila...
Laku noć...rekla bi ja njoj...
umrtvljena..omamljena..
laku noć...
nedjelja, 04.11.2007.
Sanjala sam noćas..
kišno jutro...
i tamu oko sebe...
Zvukove oko mene..
u mojoj glavi...
tugu i suze u očima...
Podignuh glavu prema prozoru..
magla u krošnjama...
magla u sobi...
bol...
neizmjerna bol u srcu..
a soba oko mene prazna zjapi...
Prisjetih se...
večeri..
tama oko mene..
a ja stojim i čekam...
s druge strane ceste..
stoji ljubav moja...
i gleda u mene
s tugom u očima...
No auti tolikom brzinom prolaze...
ne mogu do njega..
a tako bi htjela..
uhvatiti ga za rukav i povući..
nasmijati se vedro i viknuti cijelome svijetu..
volim te...
No bujica cestom prolazi
a kiša sve jače i jače pada...
a mi..
promrzli i pokisli..
gledamo se..
ja sa vatrenom željom da zagrlim te..
a ti tužan..razočaran..
No ja ipak volim te...
I pokušah preći cestu..
dostići te...
no auti prolaze..
nitko ne staje..
a kiša samo pada..
kao da mi pokušava nešto pokazati
kao da oplakuje našu prohujalu ljubav..
nekadašnju..prošlu...veliku..
I viknuh za tobom....
i već u suzama molim da dođem do tebe...
no nešto se urotilo protiv mene..
protiv naše ljubavi..
i ja stojim..
pokisla...tresem se na vjetru i hladnoći..
i govorim tiho..
''...volim te...''
a ti...hladnokrvno stojiš
i gledaš u mome smjeru..
no valjda preko moga ramena...
u daljinu...
Odjednom Ona pretrči cestu
i dođe do tebe..
nasmiješ joj se i poljubiš je u obraz...
okrenete se zajedno i otiđete...
...
okrenem se naglo udesno...
škripa guma...udarac...
tama..
I dok preko ceste letim...
umrtvljena..krvava..bolna..
vidim tebe...i nju..zagrljene..
kako odlazite..
Još padam...bolno..
glavom udaram u pločnik i slamam se..
poput krhkog lista..
iako nisam niti blizu nje..
Mrtva...ubijena...zaboravljena...
ležim u velu krvi...
na hladnoj i mokroj cesti..
dok kiša lije preko moga uplašenog lica i
ispire riječi ''volim te'' sa mojih usana..
a ti odlaziš..
kao da se nikada nismo poznavali...
Dolaze Oni...
jedan položi ruku na moj vrat...
poraženo podigne glavu i odmahne..
nije preživjela...
odnose me..
kao što bi čovjek trebao nositi teret svojih vjerovanja..
odnose me..kao što majka nosi u naručju leš svog mrtvog djeteta...
i djevojka plače nad mrtvim tijelom ljubavnika...
odnose me...
daleko od tebe...
Polažu me u hladnu crnu zemlju..
natopljenu krvlju i vodom..
uspomenama...
Svi oko mene..zacrnjeni plaču...
proklinju...
Vinući se poput duha...
anđeo sam sada..
poput tebe svjetovnog...
u gledam oko svoje rupe...
vidim svoje tijelo u dubini
u drvenoj kutiji i crvena ruža na nju položena...
pogledam okolo..
tko bi to mogao biti...
I vidim spodobu...
koja trči...
crni plašt za njim vijori i ruka briše suze na očima...
Nikada neću saznati jesi li to bio ti...
nedjelja, 28.10.2007.
Mrtvi ljubavnici...
Ponekad poželim
da ništa od svega toga
nije se dogodilo..
poželim da ti si samo san..
lijep poput pupoljka ruže
i nestašan poput leptira
na laticama...
No tvoj je osmijeh tako blizu mene..
oko mene..u meni...
ispunjava me radošću i suzama..
što postojiš...
Zaboravit ću te možda jednom..
kada drugi glas anđela dopre do mene
sa neba...
tako tih i spokojan..mio...
Sklapam oči i nestajem u san...
tvoj me glas doziva...kroz tamu i hladnoću..
no nazirem svjetlost...
tako žarku i toplu..poput vatre što bukti na horizontu...
Nazirem tebe...tvoj obris...
vidim tvoju ruku kako mi maše..
i kosu kako vijori na vjetru...
I smiješiš se...
čujem te...
Potrčim da dostignem te brže...
ti potrčiš prema meni...
uhvatiš me u svoje naručje..
uhvatiš me čvrsto..čvrsto...
uzdigneš me i zavrtiš...
nasmiješ se i poljubiš me u obraz...
Zaplačem..od sreće što napokon vidim te...
i zagrlim te ponovno...
i ponovno..
''Anđele..ne želim da ikada više napustiš me...
obećaj mi da ćeš ostati kraj mene...
obećaj..''
''Volim te..Ana...''
Ne želim više biti puka sjena svojeg bića..
jadna crna sjena nadvijena nad svojim mrtvim tijelom
koji vapi za ljubavlju...
tvojom ljubavlju budalo mala...
Noćima moji su te krikovi dozivali
i moje suze tražile oprost...
no okrenuo si se..
hladnokrvo i bezosjećajno..
poput jelena što ponosno okreće svoja pleća i
trči u divljinu...
Zaista ne želim više biti samo svoja sjena..
želim živjeti...kraj tebe ljubavi..
Ali ako ti moju ljubav ne želiš
ona neće tebi doći..
no onda ne očekuj da ti se vrati kad
budeš sam u mraku
u iščekivanju...
kao što ja sam...
uvijek bila...
Ne očekuj me...
Zaboravi me...
I tako zagrljeni..volim te..
i voliš me...
i zagrljeni..
I suze nikako da prestanu teći...
nikako da smirim se...
A oko nas...
svjetlost...vatra ...
i mi...na tratini punoj cvijeća...
ti...sa plavom kosom raspuštenom na ramenima
i osmijehom u plavim očima..
ja...vjetar se nestašno poigrava mojim kovrčama...
suze u mojim plavim očima...
drhtaj u tijelu..u rukama...
krik ljubavi u srcu i snaga u plućima...
samo ljubav za izreći...samo ljubav za podati...
ljubav za nas...
Svijet je nestao...
svo je sivilo i patnja te tmurne tvorevine uništena..
a ti i ja smo daleko..
u mojim snovima...
tamo gdje je sudbina da ljubiš moje usne
i govoriš da voliš me..
Gdje ljutiš se na mene da predobra sam...
i tjeraš me da naljutim se na tebe...
I u smijehu lupim te lagano i naljutim se..
A ti se slatko nasmiješ i poljubiš me...
Tamo..
pokraj vječne vatre ljubavi...
tratina i stabala oko nas...
negdje u daljini tama..ali nas svjetlost obasjava...
Vječna svjetlost ljubavi...svjetlost za nas..
Koliko će još gorjeti baklja..zapitam se..
i kao da je bez toga nemoguće završiti san...
Vatra odjednom bukne jače...
jače...
i ti se okreneš u mahu...zagrliš me jače..
''Neboj se malena moja...ja sam tu..''
I zakopim oči i zagrlim te jače...i tiho šapnem...
''Volim te...''
Zatim..tvoj stisak popusti..
osjetim kako tvoje tijelo gori..
beživotno..mrtvo...
pada...
kao da nikada osmijeh nije bio na tome licu...
tako spokojan...
sada..
ništa..
Samo lice...
nema osmijeha..ni boli..ni suza...
nema te...
Stojim...još uvijek uplakana...
nad tvojim beživotnim tijelom..
stojim...
I ne želim još jednom zaplakati...
kažem..
''Ljubavi....?''
No ne odgovaraš...
tvoje usne stoje mirno...ne pomiču se..
mrtve..
Odjednom...
zaplačem i ja ponovno...
kleknem pored tijela tvoga lijepog..beživotnog...
maknem ti kosu sa lica...
uplakana ...drhčući....
Uhvatim te objema rukama za dlanove
i položim na pleća...
tako mrtve...
hladne..
ruke...
teške..
i mrtve...
Zaklopim ti oči...plave..
biserne...moje najdraže...
Zaklopim to svjetlo u mojim tamnim noćima...
Pogledam te još jednom..
tako spokojnog i mirnog..
u snu...
mrtvog...
Sagnem se..
i poljubim te posljednji put...
''Zbogom anđele...''
I od tuge...umrem kraj tebe...
Od tada vijekovi su prošli...
kiša i snijeg padali po nama...
a mi nedirnuti...
spokojni..mrtvi ljubavnici...
nedjelja, 21.10.2007.
Stranger to Love...
Look through the window..
look to the sky...
tell what do you see...
Are there only stars...
and the moon.
or you see something else..
a shining star..for you...
I believe..
everytime a soul dies...
a star lights up in the sky...
a shining light to keep the living ones alive...
Look to the South...
up..and up in the sky...
there where it all seems to begin..
there's a light...
a young one...
Up in the sky..
where we used to admire the stars...
now lies my star...
that shines only for you..
my love..
to guard you and keep you warm
when the cold winter night come along..
to keep you company and to be a friend
when a lonely moment recalls a memory of me..
But you won't even know I'm there...
so far away...
just to be there...
I gave you my heart...
my soul..
my spirit...
now..all that remains..
it's a lonely memory of you..and me..
in love...
Look up..to the sky..
every drop of rain that falls on your face
it is me...
dying to touch you again..
to kiss your lips...
Imagine..that..
every drop of rain that falls on your lips is my kiss..
and every cold drop a touch..
And the snow...
in the winter...
the favourite season of mine..
the snow is my tear...
so cold..pure..and sensitive...
every tear is for you...
my love...
No other I shall love..
until you put my star down..
and keep me near your beautiful heart..
I miss you angel..
miss you so much..
petak, 12.10.2007.
Valse De L'Adieu
Ćutim često
tvoje misli
u mojoj glavi...
ljubav oko mene...
i vjetar u kosi..
sloboda u plućima
i glazba u srcu..
Ćutim tebe..
tvoje snažne ruke oko mene...
tvoji poljupci na mome hladnom obrazu...
tvoji topli prsti na mojim promrzlim dlanovima...
Probudim se...
ah..bio je to samo san...
Usnuh ponovno..
sanjah tebe...
Sjetnog...milog..kraj mene...
No bila sam slijepa..nisam mogla vidjeti te..
to je bio uvjet da ponovno osjetim te kraj sebe..
moj život..i moj svijet..
Tako slijepo zaljubljena..
kraj tebe...
Sjedimo na klupici...u parku..
voda u staroj fontani žubori tiho..
glazba iz crkve čuje se negdje u vjetru...
vjetar puše s juga...
ispred mene more...
ćutim mu miris...opojan i blag...čak ovdje..ćutim...
Oko nas...noć...tišina...
vjetar i poneki huk noćne ptice..
Osjećam se uplašeno..
poput janjeta koje neobranjeno ulazi u zabranjenu šumu...
i zna da ga negdje čeka skora smrt..
Tako ja čekam smrt..
kraj tebe..
ljubavi moja..
Sjedimo na klupi...
ti s moje lijeve strane..
tvoja ruka oko mene...
tvoj glas šapuće mi tiho...
Nasmijem se razigrano...
''Volim tvoj osmijeh ljubavi moja..''
-tiho kažeš
A ja..šutim..
bojim se priznati da i tebe volim..anđele..
I suze naviru na moje oči..
suze boli..
suze patnje..
nemoći..
San se gubi u noći...
odlaziš...
pružam slijepu ruku prema tebi..
tražim te..
Plačem..umirem..
Nema te...
Gdje si ljubavi..
gdje te sudbina odnijela..
gdje pobježeš..
gdje si...
anđele...
Budim se...uplakana...
uplašena..
Budim se...i ne otvaram oči..
u nadi da ću te ugledati kraj sebe..
čutiti tvoje ruke oko sebe..
i tvoj poljubac na mome obrazu...
tvoj mili tihi glas bez kojeg moja duša umire..
Tvoj osmijeh..
od kojeg se moje srce oslobađa..
i smiješak se pojavljuje i na mojim usnama..
No..budim se..
a tebe kraj mene još uvijek nema..
Otišao si zauvijek..
s njom tvoriti sudbinu...
Neka ti ona donese
sve što tvoja plemenita duša priželjkuje..
neka ti donese mir i spokoj duši..
glazbu u srcu...
i taj anđeoski osmijeh na licu..
Nikada neću zaboraviti nestašne hihote...
i čudne ispade...:)
Kako izgovarale su tvoje usne riječ ljubav...
i voljeti...
volim te...
Snažan val zanese moje srce
kada pomislim na tebe...
još uvijek volim te...
nevino..platonski..
kako je Dante volio Beatrice...
i za nju stvarao stihove..
tako je za tebe
svoje srce u dlan stavljam..
podajem..
pružam..
Kao što je Julietta svoju ljubav smrtno uništila..
a Romeo za njom pošao..
tako ja za tebe..
umirem svakoga trena ponovno i ponovno..
Kao što je Orfeo uništio svoju ljubavnicu..
i kao što Euridice vezanih ruku i sputanog glasa
gleda svoga dragoga kako uništava ih..
Tako moram i ja..
iskopati oči..
kako nikada te više ne bih ugledala..
zatvoriti uši da nikada tvoj anđeoski glas
ne nađe put do moga srca...
prošiti usne..
da vapaj boli i uzdah ne omakne se...
Odrezati ruke
kako za tobom ne bi odlazile...
tražile...
zavezati noge...
da bezglavo ne pođem trčeći za tobom...
Zbogom ljubavi..
zbogom anđele sputanih krila...
odvezati ću ih..kako bi mogao slobodno poletjeti..
daleko od mene
i od mojih misli..
daleko od srca...
daleko od ljubavi žarke..
Odlazi..
odlazi daleko..
gdje moje oći ne mogu te slijediti
i gdje više ne mogu čuti tvoj glas..
dodirnuti tvoje usne
i šapnuti ti milo..tiho...
''..anđele dragi...volim te...''
utorak, 09.10.2007.
No One Like You...
A sad symphony sorrounds me...
tears of sadness...
misery...
A voice deep inside me...
a voice of reason..
but talking foolish things...
It talks about a poem..
a poem of love...
it goes something like...
''The greatest thing
you'll ever learn..
it's just to love..
and be loved..
in etern...''
I have seen him..
that night...
his eyes..
so full with sadness...
burning in the dark and cloudy evening...
A look..
over the room...
a look full of guilt and worry...
how to make things work...
When he saw me standing...
he looked for a moment...
and than looked in some other place...
it seemed he tryed to hide himself..
from me...
And..again...
She...standing between us...
So bright and proud...so beautiful...
And me...
nothing is really so special in me...
How destiny makes foolish steps
in the dark...
how love can be poured away...
like a star that suddently stops to shine..
but before that
she was the most beautiful and shining star
of all...
I remember..your sweet face..
the sad look in those eyes...
but will I ever have an answer...
why hand't you stayed with me...
All that is left for me..now..
is a dream of you and me...
left alone...
Me... to dry your sweet tears of love
in your eyes...
and kiss those lips forever...
even when heaven tryes to devide us...
and hell sends on us the rain and storm...
You... to keep that smile on your face..
and talk to me sweet words of love...
while kissing my cheek...
like we used to..
protect each other while sitting there,
by the chruch..on the bench...
protect from the unbelievers in our love...
and keep the faith alive...
Looking each other with love and
keeping my soul alive...
You couldn't imagine what would I feel
if you would just talk to me once again..
keep the fire of love alive...
even if I cannot say I really do...love you...
My lonely dreams...
full of pain...and screams...
recalling your face..and name..
hearing your voice
in the dreams...
cursing me..
how sad...
What would I give..
for just another precious moment
with you...
no one could imagine the price I'd pay...
just for you..
Even my own life I'd give..
for another moment of peace with you...
So that when I see you again..
no tear has to glow on my cheek...
but everyone shall dissapear..
and a quiet music will keep me company
while trying to make another step towards you...
Just darkness...
and a small, lonely candel on the other side of the room..
shining peacefully...
and that music..keeping me company...
darkness and music...
with the candel in the back...
You and me..
standing on the opposite sides of the room...
you...so beautiful and peacefull..
me...just to be myself...
beacuse that's the only thing I can really be...
A small step...
many others to go...
to come near you...
to hug you...
just to keep you company..
to be there...
and when I will once finally be able to come near you..
and say again I really care...
Darkness shall fall like rain from the sky...
Many other candels will be alighted to keep us company..
to keep us alive..
and that music...
a symphony of love..
keeping the fire alive..
Angel...
how to forget...
why to forget...
I hope you speak truthly when you talk about me...
to her...
if you do...
I wish you happiness...
I wish to dry your tears...
but I can just hope
She'll give you the love I can't...
Love you...
nedjelja, 30.09.2007.
Wings of Destiny
Dolina smrti
doziva...
nevinim glasom ljubavi...
nemoj otići za njom...
Nemoj umrijeti u njoj...
Vjetar nosi..
miris crne ruže...
miris patnje...i boli..
miris suza...
uzdiže ga visoko u nebesa...
spušta u stranu...
primiče tlu...
i vitla nanovo u zraku...
Miris tebe..
igra svjetlosti i mraka...
sudbina...igra svijeta...
Jedna slika...
livada...
visoka trava savija se pod naletima vjetra...
stabla u daljini..
i samo jedna mala nestašna crnogorica usred čistine...
Klavir...pored tog usamljenog stabla..
klavir velik poput orlovih krila...
crn poput ugljena...
a glazba...
simfonija pakla i raja...
no nikog za glasovirom...
tipke se pomiču same...
I prođoh prstima po tipkama..
no ničeg..niti vjetra..niti ruku..
tipke se pomiču same...
Sjedoh i pogledah prema mjesecu...
Tamo, na brdu...
spodoba crna...
skut vijori na vjetru..
kapuljača preko spodobine glave...
mač u lijevoj ruci...
Oružje...sjajno poput sunca...
čisto poput suze...
sigurno teško poput kamena...
Tada..
spodoba ugrabi objema rukama veličanstveni mač..
i spremi ga u korice opasane na desnoj strani...
Jedan korak...
i krene prema dolini...
Dolina smrti...
dolina boli i patnje...
suza..
dolina zaborava...
Ne maknuh se s mjesta...
tek što spodoba dođe do mene...
ne vidjeh što krije kapuljača...
dok
čvrsta i nježna ruka ne primi me za dlan...
pokloni se i klekne...
ne ispustivši ruku...
Samo prsten vidjeh na njegovoj ruci...
bio je srebrni..a krasio ga je divni crni kamen
na kojem se mjesečeva svjetlost presijavala i sjala...
Poljubi ruku moju
kaže...
'' Dolina smrti...
dolina boli i patnje..
suza...
Dolina zaborava...
Jesi li zaboravila...?''
Ne nasmije se...niti pogleda me u oči...
ili barem ja ne mogoh vidjeti...
'' Zaboravila što, stranče..?''
Tada začuh podsmijeh...no kratak..
zabrinut...i reče..
''Dolina smrti...rekoh...
Jesi li zaboravila smrt..
i patnju i bol..
suze...
Zaboraviš li ponekad zaboraviti...?''
Sine mi tada...
o tome zbori stranac...
o životu mome...
no zašto...
Raj bi trebao biti mjesto za počinak..
Dolina smrti..
dolina patnje i boli..
suza..
dolina zaborava....
''Jesi li zaboravila!!!''
reče on glasnije..
a ja od straha ustah...
no stranac ne pušta moju ruku..
već ju čvrsto drži...
''Ne poznam te, stranče.
Nikada ne mogu zaboraviti ono što jesam
i ono što jednom bih..''
''Dolina smrti...
vapaj donosi smrtni...
dolina patnje i boli...
i suza...
ostavlja u tebi..
samo suze...
nikada ljubav...
Dolina smrti..
svih smrti obavija..''
Čeznuh za slobodom..
isčupah ruku iz čvrstog stiska...
i potrčih...
brzo koliko mogu..
koliko um može izdržati...
A spodoba već ispred mene stoji...
kapuljača ispade s glave..
i u mene gledaju dva crna oka..
nasmiješena..
podmuklo nasmiješena..
''Dolina smrti..
od nje nitko ne bježi..
Dolina smrti..
dolina patnje i boli..
i suza..
Dolina smrti ne oprašta..
Dolina smrti ubija..
i samo smrt donosi..''
A ja se okrenuh...
čeznutljivo tražim spas...
no nigdje stabala...gdje se mogu skriti..
nigdje pomoći..nigdje spasa...
Samo vjetar još je živio...
i kosa moja vijorila...
miris cvijeća...i voća...
pamtim taj miris..
tako svjetovan i osebujan...
miris...
A spodoba gleda u mene...
ne spušta svoja dva crna oka s mene...
podsmijeh još je uvijek na njegovom licu..
onaj strašan podsmijeh..
koji stvara jezu u žilama...
i od kojeg trnci prolaze tijelom...
Onaj zloban pogled...
strašan i zlokoban...
Zatvorih oči...
glazba dosegne i taj kutak...
pustih da me ponese...
tako je najbolje...
i rekoh...
''Proklet bio zaborav
što tjera nas da sudbinu zamjenimo s glupostima..
proklet zaborav i sudbina zajedno..
jer tjeraju nas da radimo gluposti...
Prokleta bila ljubav...
ljubav i njezina dva crna oka...
i pogled pun gorčine..
i srama...
i osmijeh zlokoban..
pun boli..
Proklet bio ovaj svijet..
nerazumljiv..
nečitko pisan i krivo viđen..
prokleti oni koji ne misle svojom glavom..
i puštaju da ih osjećaju povedu u nebesa..
Proklete emocije..
i suze...
i bol koja nikako da napusti moje srce...
Proklet bio svijet..i sunce..i mjesec..
da nikada više ne zagrije nas sunčeva toplina...
i njegova svjetlost ne osvjetli naš put..
Proklet bio mjesec..
dok trčim cestom..
a pored mene mrtva tijela leže..
mrtav tijela prijatelja...
samo tako...napuštena..hladna...leže...
A mjesec me prati..
i opet čujem onaj smijeh pun zla i gorčine..
smijeh koji donosi samo zlo..da vlada zlime...
Proklet bio dan..
i proklete sve neispavane noći...
proklete zvijezde...
varalice...lažljivice...kradljivice..ubojice...
Prokleti snovi...
i uspomene...
no proklet bio zaborav
jer ako te zaboravim..
sama ću biti prokleta...''
nedjelja, 16.09.2007.
Notti di luce...stella incantata...
Dolce amore...
stella incantata...
notti di luce...
il buio disperso...
Fu come un sogno,
di un angelo che scese dal cielo
per me..
Eri sempre vicino..
pieno di compassione e amore..
e io non capivo..
Ma poi...
e successo...
hai toccato il mio viso
come fosse una perla di vetro...
hai baciato le mie labbra
come se fossero
lo zucchero piu dolce che esista...
Hai portato il mio corpo
guradandomi con amore...
E non sei riuscito ...
mi hai baciato...
Non mi dispiace...
era una notte incantata..
tanto dolce e serena...
e tu..pieno di amore..
di passione e sospiri...
di affetto...
Grazie per una notte favolosa..
grazie per la musica..
e le parole nel buio della tua camera..
Sapevamo entrambi cosa sarebbe successo
perche ci amavamo troppo...
sapevamo che le nostre labbra si sarebbero incontrate...
i cuori iniziato a battere forte..fortissimo...
gli occhi chiusi...
i sospiri vicino a te...
le tue labbra sulle mie...tanto vicine...
I tuoi capelli che profumavano di frutta...
il battito del tuo cuore..
mentre posavo il mio viso su di te...
E non volevo...
non volevo baciarti..
perche ero cosciente che tu non potevi..
ma sapevo...che tu lo volevi...
Lo sentii nel tuo sospiro mentre ancora posavo
il corpo duolente su di te...
nei tuoi battiti sempre piu forti...
nelle tue mani...passionate...
e capivo...che mi guardavi...
e io ho tenuto gli occhi chiusi..
per darci entrambi un po' di tempo...
per capire...
E poi..
le tue labbra sulle mie...
non volevano smettere..
mi baciavano..
sempre..e ancora..ancora...
il tuo sospiro nei miei capelli
mentre baciavo il tuo collo...
i sospiri d'amore...
E il mio cuore che non capisce..
il mio cuore che non sa...
Ma vuole ancora...
vuole stare vicino a te..
e capi perche questo desiderio di te..
d'amore...
Perche non capivo..
ma ti amavo..
da sempre...
ponedjeljak, 10.09.2007.
Samo mrtvi žive zauvijek...
Samo tuga je ostala...
tama i tuga za tobom...
I zvukovi klavira u daljini
sviraju našu pjesmu..
pjesmu što ti si mi pjevušio...
Samo vjetar još pamti zvuk tvoga glasa...
samo noć još sakuplja moja sjećanja...
Svjetla nestaju..
gube se u tami..udaljavaju...odlaze..od mene...
pokušavam dostići barem ono malo svjetla
što krije se iza brijega..
no svaki put kada pomislim da imam ga..
držim zraku u ruci...
...
pobjegne...
ispari iz ruku poput kapljice vode...
I sakrije se iza slijedeće stijene..
No sputavaju me lanci...čvrsto stegnuti oko mojih nogu..
oko srca...jedva korak, dva, napravim...
A svjetlo odlazi..svakog trena sve dalje..i dalje...
podsmjehuje se negdje u daljini..
i čujem smijeh tvoj...
onakav kakav bio je davno..u našoj sreći..
u ljubavi...
Okrenem se...
ne marim više za svjetlo..
ne mogu ga dostići..
možda jednom vratit će se...
nadam se..i tiho govorim...
Tek rijetko poneki san zaokupi moje misli...
blaženi san ljubavi...
rijetke i slatke ljubavi naše...
I ponovno vidim tebe...
nasmiješenog..sretnog..kraj mene...
No san brzo nestaje...
i hladnoća se vraća u moje samotne noći...
bez tebe...
Tek glazba ponire dublje...
zaustavlja suze i podiže glas...
tek pjesma..i zvukovi...
i tada snovi vraćaju se..
no ne više sretni kao što nekada su bili..
samo sjeta i tuga ostaje..
tek magla i kiša..hladnoća i u snovima...
I sanjam ponekad kako svo se more
zaledilo...sve je snijeg zabjelio...
sva tama sada je čista...niti suze se ne vide više...
No snijeg je mio i grije moje uvenulo srce...
crne ruže niku iz leda samotnoga...
okružuju me...
skut haljine tamne vijori na vjetru...
stapa se s bjelinom snijega...
glazba u daljini..
sve je bliža i bliža...
evo je tu..kraj mene..
no odkud dolazi...
ne vidim...
sjetni zvuci glasovira...
poneka violina...
i koraci...odkuda...
ne vidim...
i koraci još uvijek..
no ne vidim....
i ne vidim..
no čujem...
oh Erato..zašto ne vidim..
tko krije se iza bjeline...
što to sprema se..
I tada...
anđeo silazi s neba...
zraka svjetlost...zasljepljujuća....
vjetar...
i tada..ponovno mir...
a glazba je sve jača i jača...
Gdje si anđeo...
ja još uvijek ne vidim...
I ruke..tople....sigurne..nježne...
hvataju moje promrzle dlanove...
usne nečije ljube me u obraz...
glas šapuće...
''Ja sam, anđele..''
Suze teku niz moje obraze...
zašto ne vidim..
što je...
I tada...shvatih..
Anđele ne smijem vidjeti...
samo čutjeti...
i zagrli me moj dragi...
snažno..nježno...
klonuh skoro od hladnoće...
no on me zadrža...
I govori mi..slatko..tiho...
šapuće...
Prozborih jedva..na izmaku snaga...
''Anđele...vodi me..
daleko od ovoga svijeta...''
''Kraljevno nježna...
ne možeš samo tako napustiti me..
kada zbog tebe sam smrtan postao...''
I nasmije se...iz dubine duše...
no kroz suze...ćutim to...
osluškujem...
Još ne vidim...samo bjelina oko mene je..
a ja polegnuta na njegovim rukama...
osjećam kako i njegovo srce počinje da kuca...
Onda strah...
što se zbiva...ne vidim niti svjetlost više...
samo tama osta...
I glas se javi...
''Ne brini..vodit ću te...
nikada više neću ispustiti tvoju ruku
iz svoje..
niti ću dopustiti da išta dogodi se...
Vjeruj mi...''
''Vjerujem u tebe..anđele..
No što će biti s nama...s tobom''
''Ništa kraljevno moja..
samo ljubav...
no život će jednom morati završiti...''
''Nisi trebao, anđele..bio si besmrtan...
u mojim mislima...u sjećanju..
anđeo beskrajnih krila i nebeskih misli...
Samo nebo moglo mi je oduzeti te..''
No nije odustajao...
ležali su tamo...u hladnoći...
godinama...
vječno...
oko njih krila ljubavi....
nebeski svod...
i toplina...
Oblak tihih zvukova violine
i njegov glas...
u mojim mislima...
ostaje...
Nisu otišli još..neće nikada...
zauvijek će tamo umirati...
i nestajati..
dok nešto ne pobjedi njihovu ljubav...
no oblak je svakim danom sve svjetliji...
svake noći sve se više penje prema nebu..
prema vječnosti..prema beskrajnosti..
i odlazi..
putuje...
''Nisi li oduvijek željela otići, draga...''
I smijeh njegov...u njezinim mislima...
i dodir na njezinim rukama...
poljubac...i riječi...
Sve je to zauvijek otišlo u beskraj...
Da zajedno putuju..
dok vječnost ih ne razdvoji...
ili srce ne posustane...
spone će biti vezane...
ljubav nerazdvojiva...
i njezino srce sve toplije...
Jer..
''Još uvijek volim te...Flariuse...''
nedjelja, 02.09.2007.
For Paradise in which I once believed...
Should we all
trust hope anymore...
isn't it just too much to ask...
I once believed,
in a better future,
a kinder world
and pure hearts...
But no more hope
or trust
lies in my heart..
Because you betrayed me
and all you ever wanted me to feel
was pain and suffering..
What kind of love is that?
Who would handle that?
I do not wish you the same ending
that you wished for me...
but I wish you dead..
so that you could never feel
the pain you provoked in me...
Do I forgive you?
No, I do not...
why should I forgive
somebody who does not ask forgivness
and does not regret...
I just wish you dissapeared from this world...
and left me alone..
But my wishes could not be realised,
my hope was betrayed...
and all that you did
was trying to make me feel bad...
But I am no fool...
I am no that kind of person...
I will go away..
and forget you ever existed...
but you will not be able
to forget what you did to me...
Your own blood...
Goodbye..
I feel nothing for you...
not even sorry...
I am just happy
that I survived...
srijeda, 15.08.2007.
In love with my sadness...
Listen to the voice
while walking the air...
is it calling you?
Do you remeber it?
Doesn't it sound so familiar...
Yes...
finally...
I do..
remember...
It flys among the forest...
you hear somebody run...
call..
but...no..
it is the same voice...
where does it come from?
Is it in the air...
or do the trees have sam magical
sound....do they whisper?
Whose is that voice?
Is it her...
or shall I think strange toughts
have come to my mind..
Is it her?
My lady...
my sorrow and dark queen...
Could I catch her?
Could I hold her in my arms...
one last time...
but...
I once ran away...
I left her with no excuse,
with no answer...why...
Does she even remeber me?
Does she know who I am...
I cannot be sure if she...
does she want me...
does she hold a memory of me
in her pretty, onest heart...
On my road
no people crossed my way...
only a old man...
carring his bag and walking with difficuty...
I wondered what to say to him...
I asked if he needed any help...
but the man raised his head
and a tear fall on the ground
far from his blue eyes...
''Sir...?''
I asked...
he laughed...
''Do you need any help, sir?''
''No thank you, young man, I am doing just fine.''
But I saw...he couldn't be fine...
''I see you feel great fear, young man... I see tears and darkness...''
...
''I don't know... But, wise man, how...?''
''Some tears are to be seen, some are kept deep inside...
and sometimes you can see better those that foolish people keep inside,
that those who scream a lovers name...''
And the old man was wright...
I was keeping my sadness inside...
so no one could be aware of what I felt...
But I never realised why was I afraid...
Was it because of her?..
I really do not think so...
she is so bright that no man could be afraid...
But...on second tought...
she does have something...
what does she have?
Does anybody know?
My lady...
lady Amaranth...
I ask forgivness..
I beg your mercy...
all for another chance to speak to you...
my lady..
but would you kiss me again...
like we used to...
Stand infront of me...
look me with your bright eyes
...say you love me...
While the bell rings midnight...
the wind passes by...
and the moon lights our way...
I love you Flarius...
I love you too, my lady Amaranth...
nedjelja, 08.07.2007.
...a gdje je ljubav...
Mnogo toga dogodilo se odkada sam posljednji put otvorila stranice mojih sjećanja i osjećaja...toliko puta zapitala sam se je li to što činim ispravno i zašto put ka sreći uvijek vodi trnovitim predjelima pakla i kroz vatru i vjetar... Dugo sam razmišljala što bi bilo kada dopustim da u moje srce još jednom uđe jedan osjećaj...ljubav...ne bi li to bilo pogubno za mene... No ne razmišljajući, srce se otvorilo i dopustilo da zavolim te... Što mi je činiti sada? Trebam li se riješiti toga osjećaja ili mogu ostati gdje jesam bez da me povrijediš poput njega...ne znam...bih li ti mogla vjerovati..bih li ikome mogla vjerovati još jednom... Da li da kažem dobro došao, ljubavi...ili da zaklopim svoje oči, okrenem se i plačući otrčim od tebe... Moje srce već je dovoljno bježalo samo od sebe...već sam dovoljno i ja sama bježala od svoje sjene..od straha...od suza... Čak i sada...dok razmišljam... Sjedim u sjeni, u mraku...u noći...crne svijeće gore oko mene... U krugu nalazim svoj spokoj...i mir...ne razmišljam o tebi..i o ljubavi što tako me odjednom snašla i oblila... Osjećam samo vjetar u kosi...i spokoj u duši...tamu kako me obavija poput ruku valova...i negdje u daljini čujem tvoj glas...kako me doziva...no onda zastanem...ne mogu poći za tobom... Previše se bojim da volim te....
Verbi ut ego haud ostendabam,
nunc memorabilis est...
at commemoro momenta
cum tu osculabat me,
et comprehendat me
cum amore...
ita gratiosus adspectus...
Queo ego amare te...
sine metu,
sine suspicione...
Non sapio
an amare
aut terga do...
Dea,
suadea meo
corpore moribundo...
Custodia meo cor perdito...
Ego amo is...
aut nimis metus habeo...
Auxilia mego...
succurra...
petak, 15.06.2007.
...Soundtrack za moj život...
What should I write
how should I feel,
do I have to die...
what is happening...
with me...
Do you have feelings,
do you ever cry...
don't you ever wish to die...
don't you want to feel it..
what does it mean to be alive...
I gave everything for you...
don't you wish to make me happy too...
where is your heart...
do you have feelings...
how do you live...
without knowing how to feel...
Where do you put away
your diabolic shadow...
when you go in front of the people...
Where is you other you...
where do you hide him...
why...
Don't you just wish to tear apart the dark
and walk over the pain...
close you eyes when the view isn't much...
not hear when screams are all there is...
don't you wish not to have arms
when blood is covering them...
to be unable to speak
when silence is needed...
Sometimes...
the dark overcomes...
the shadows remains
and tears still refuse to dry in your eyes...
But somehow you have to close your eyes...
direct your mind somewhere else...
watch only in front and never turn back...
The past is evil...
the past is blank...
no more memories are there...
no more connections with you...
The sea washed away every tear...
the moon still makes me company
when everybody leaves...
I do not need that...
only him I need...
And he is here somewhere...
Darling...
he took your place...
he walks over your ground...
and breaths you air...
he speaks to your wind,
he bounds to your moon..
and kisses your lady...
Are you satisfied...
are you enjoing jet...
would you want me to
die for you...
would you want me to
dream still you..
But..
not now..
I promised myself not to...
and I always keep promises...
I am loving him now...
and forever after...
so much I am in love with him...
I do not want you to dissapear..
oh..no...
because everytime you see us
together...
I see your look...
I imagine what could you think of
and I smile..
because my vengeance came...
Now I am soppoused to be satisfied...
and, darling...
I am...
I hope you will still be here..
around somewhere...
to see that not always I have to
suffer for you...
Darling..goodbye...
četvrtak, 07.06.2007.
My eyes are closed...but I still can see...
Anima mea,
quis valuit concepit me
melius quam tu.
Utrum me amat,
sed cum non advocat...
Ego ea adamo...
volo vivere aevum meum
iuxta ea...
volo occumbere modo ob ea...
Cur amo ea...
io sapio quam ea amo...
Deam!
Age vultum suum attingere...
volo labia suam osculari...
ut semper...
Sed decedeam celeriter
si ea non convertit
adspectum luctuosam...
Decedeam cras..
prae moerore...
subota, 26.05.2007.
I don't know why, but I believe in you...I believe in us...
I have been told
not to trust anybody...
but you were an angel
and I were always tought
to follow my heart....
I followed my dreams..
my dreams of you...
And I believed
in us...
I believed that you
are not who they told me about...
Oh sweet pain
why do you always have to be here...
why cannot you just dissapear...
I still believe in you, my star...
but when I dream...
I dream about you...
Why does she have to be there,
in my hidden dreams..
in my desonered heart...
Yes my angel...
I believe...
in you...
I believe when I see the sun
over the see searching for the ship
of eternity...
When the moon gives his light
to the night...
when the darkness sorround us
and there is nothing that we notice...
only us...
When you are near me...
holding your hands around me...
when I can feel your heart beating for me...
and hear your voice...
But...
she is always there...
I do not know why I feel this way...
Why is she here?
Do you love her still?
But...
I will follow my heart
and search for my dreams...
even without you, my dark angel...
I believe still in you...
in your onesty and bravery...
I believe...
in you...
J'avais son Amour
mais defaconoud'autre j'ai perdus il...
J'te aimé avec tous mon coeur...
Vouloir toi etre parmi tout le temps...
J'survuvre toute le Douleur
J'vivre pour toi
seulement viens derriere...
Ange, s'enaller...
